Na temelju strukture prvenstveno se klasificiraju na motocikle s bočnom prikolicom (poznate i kao "side-hacks"), konvencionalne motore s tri-kotača (s jednim kotačem sprijeda i dva straga) i tricikle za vožnju unazad (s dva kotača sprijeda i jednim straga). Na temelju namjene mogu se podijeliti na vozila za starije osobe (prvenstveno za osobnu mobilnost), teretna tri-kotača (prvenstveno za prijevoz tereta) i putnička tri-kotačaša (prvenstveno za prijevoz putnika). Na temelju izvora energije dijele se na modele motora s unutarnjim izgaranjem i električne modele.
Prema nacionalnim standardima, moped s tri-kotača definiran je kao motocikl s tri-kotača s zapreminom motora od najviše 50 ccm i maksimalnom konstrukcijskom brzinom koja ne prelazi 40 km/h (razvrstan u kategoriju L2). Električna tri-kotača s brzinama između 25 km/h i 50 km/h klasificiraju se kao električni mopedi; smatraju se motornim vozilima i moraju imati registarsku pločicu s bijelim znakovima na plavoj pozadini („plava pločica“). Vozači moraju posjedovati vozačku dozvolu klase F, E ili D. Ova su vozila dizajnirana za-upotrebu jedne osobe, a prijevoz putnika strogo je zabranjen. Za upravljanje mopedom s tri{13}}kotača potrebna je odgovarajuća vozačka dozvola.